Pisanje koda Java programa

Prvo pravilo pisanja bilo kojeg programa je: pišite pažljivije što god možete. Skoro svaka pogreška u pisanju će
najvjerojatnije proizvesti grešku prilikom prevođenja ili prilikom izvođenja. Prvo će je trebati detektirati, a nakon
toga korigirati. Npr. svaki izraz koji koristi naredbu System.out.println mora završiti s ; . Ako izostavite ;
dobit ćete poruku o grešci u fazi prevođenja.
U pisanju Java programa morate paziti na korištenje malih i velikih slova. Za razliku od nekih drugih programskih
jezika Java razlikuje velika i mala slova (case sensitive). To znači da ne možete utipkati Class ili CLASS na
početku programa. Potrebno je točno pisati class.
Riječ class ima u Java programima specijalno značenje i jedna je od ključnih riječi (keywords) Java jezika. java
ima 47 ključnih riječi i sve se pišu malim slovima. kao što je prije napisano držat ćemo se konvencije po kojoj se
nazivi klasa pišu s početnim velikim slovom, a nazivi metoda malim slovima.
Ako imamo nazive koji se sastoje od više spojenih riječi možemo početak slijedeće riječi pisati velikim slovom.
Npr. klasu možemo nazvati HelloWorld, a metodu npr. ispisTeksta.
Koliko grešaka pisanja možete vidjeti u ovome kodu ? prevodilac će javiti svaku od njih.
public Class Hello
{ /* Write a simple message on the screen.
public static viod main(string[] args)
{ System.out,println('Hello, World!″);

System.out.printline(″See you latef.″);
}
)
Jedina greška koju prevodilac neće javiti je pogrešno pisanje unutar niza znakova See you latef. Ta greška će
biti očigledna tek nakon izvršavanja programa.
Zbog svega navedenog nije se praktično oslanjati na prevodilac u otkrivanju grešaka. To je prije svega dugotrajan
proces jer je potrebno svaki put nakon ispravljene greške proći kroz faze prevođenja i izvršavanja. Međutim to više
vrijedi za iskusne programere nego za početnike kojima će prevodilac često biti neprocjenjiva pomoć u otklanjanju
pogrešaka.
Osim što je Java prevodilac razlikovanjem velikih i malih slova zna biti dosta nezgodan u drugim pogledima je vrlo
liberalan. Uopće mu nije bitan prostorni raspored vašeg koda tj. upotreba praznina i novih redova.
Slijedeći primjer bi se trebao prevesti bez greške iako je vrlo teško čitljiv:
public class Hello{public static void main(String[]
args){System.out.println(″Hello, World!″);System.
out.println(″See you later.″);}}
Iz ovoga je na prvi pogled teško ustanoviti da se program sastoji od jednog metoda koji sadrži dvije naredbe. Čak
će se i slijedeći primjer pravilno prevesti:
public class
Hello
public
static
void main
(String[] args)
{ System. out. println
( ″Hello, World!″ );
System.out.
println( ″See you later.″ );
} }
Sve dok ne spojite neke riječi poput classHello, ili ne razdvojite cla ss, prevodilac se neće buniti..
Prevodilac prema svemu navedenom je vrlo fleksibilan u korištenju razmaka i novih redova. Međutim bilo tko bude
čitao vaš program (i vi sami) poželjet će mnogo uredniji i jasniji kod. Zato je praznine uputno koristiti da bi se
dobio jasniji kod.
Ako pogledate na originalni kod gore modificiranih programa, vidjet ćete da postoje neka pravila u pisanju. Npr.
metoda main je pomaknuta tri mjesta unutar u odnosu na prethodni redak. To nazivamo uvlačenje koda
(indentation). Ako ima više metoda unutar klase, stavljamo razmak između svake. Primijetite i da vitičaste zagrade
imaju konvenciju o smještaju. Vidjet ćemo tijekom ovoga predmeta kako postupati s pojedinim elementima koda.
Osim urednosti koja omogućava razumijevanje koda, drugi rezultat je pisanje koda s manje grešaka.